Prema citatu Jonathana Swifta, satira je vrsta stakla u kojem promatrači ponajčešće vide svačije lice, samo ne svoje. Vjerojatno imajući na umu i ovakvu rečenicu, Fadil Hadžić je 1976. godine osnovao Dane satire, jedan od hrvatskih kazališnih festivala s duljim stažem. Ova manifestacija je 2012. doživjela laganu promjenu imena, naime nazivu se pridodalo ime njenog osnivača koji je preminuo godinu dana ranije, i od tada se zovu Dani satire Fadila Hadžića. Ovaj svestrani autor je to i zaslužio, jer ovaj književnik, filmski i kazališni redatelj, novinar, slikar i scenarist, ali i još puno toga, najutjecajnija je figura kada je riječ o humoru i satiri na ovim prostorima. Bio je glavni urednik satiričkog časopisa Kerempuh od 1946. do 1950, a nakon toga, kao medijski djelatnik i autor, bio je na svim ključnim mjestima domaće kulturne scene.

Festival se odvija u kazalištu Kerempuh i svake godine selektira i kritički ocjenjuje najbolja satirička i komediografska ostvarenja, kako iz produkcije domaćih kazališta, tako i onih stranih koja su se istakla po svojoj osobitosti. Dugogodišnji direktor Kerempuha Duško Ljuština, marno je njegovao tradiciju ovog festivala koji spada među najposjećenije u zemlji. Kako to i treba biti, upravo su Dani satire ukazali na neke nove i javnosti ne najbolje poznate autore i glumce, a Željka Udovičić Pleština posljednja je izbornica festivala koja je povodom ovogodišnjeg događanja ponosno konstatirala da, uvijek nanovo, festival osigurava prostor u kojem imamo sretnu priliku i odgovornu mogućnost obračunavati se s društvenim i inim manama i vrlinama kroz smijeh, ali i ozbiljnost koju satira uporno zahtijeva.

Na festival se ovaj put prijavilo više od sedamdeset predstava, što govori o tome kako je satira, na žalost ili na sreću, i dalje potrebna i aktualna, i ne prijeti joj izumiranje. Vremena su takva da društvena događanja jednostavno izazivaju i provociraju satiru da im se obrati, a ona odgovara na najkreativniji način.