|
Lovački rog
Opis: Otkako je M. Achard, francuski kritičar prije desetak godina godina ustvrdio kako je G. Fezdeau "...veliki komediograf. Najveći poslije Moliera...", do danas tu ocjenu nije osporila ni književna ni kazališna kritika. A, s druge strane, uvijek je iznova potvrđuju i kazalištarci (glumci i redatelji...) i, što je najbitnije, gledateljstvo. Čak i ono najzahtjevnije. Feydeau je danas već kasik, ali on svakom naraštaju pruža mogućnost otkrivanja nečeg novog, on nije samo neodoljivo smješan i zabavan, on je na svoj način i mudar, štoviše, njegova je mudrost ponekad zastrašujuća: on je daleko prije kazališne avangarde shvatio u kakvim se životnim apsurdima može naći čovjek, ako napravi samo jedan jedini krivi korak u danom trenutku i okolnostima.
Zato mislimo da bi svaki naraštaj morao iznova preispitati predstavama, naravno, što je to u njegovim komedijama, u biti, smiješno i kakve nam opomene, možda, može uputiti.
Komedija "Lovački rog" jedno je od njegovih najboljih djela, a prema provjerenoj Histrionskoj praksi prilagođavanja vrhunskih djela svjetske dramaturgije našem vremenu, jeziku, ljudima, navikama i naravima - više nego pogodno za uprizorenje, podjednako na Opatovini i u Histrionskom domu, pred gledateljstvom koje je takvim prilagodbama odavala puno priznanje. Uostalom, takve su prilagodbe, danas u cijelom svijetu gotovo - zakon.
Vladimir Gerić, isitnski erudit i umjetnik istančanog senzibiliteta, trajno je obogatio hrvatsko glumište i hrvatsku kulturu te postao uzor i inspiracija kazališnim znalcima i zaljubljenicima.
"Kajkavski je predivan jezik, to što on može, normativni ne može iz više razloga jer on nikad nije bio baš naš jezik. Druga dva idiona, čakavski i štokavski, isto imaju svoje vrednote i predivnu potenciju, ali u normativnome svi šepamo, a meni je prazan, uštogljen. Drugo je kad njega govore Hercegovci ili Slavonci, ali kada u Zagrebu na njemu igraju predstave, kažem da je to ničiji jezik. Moja duša i govori i plače na kajkavskome." (Vladimir Gerić, Vijesnik)
Na 60. obljetnicu djelovanja Vladimira Gerića, ujedno i bivšeg pedagoga Zlatka Viteza, Histrioni po prvi put pripremaju komad G. Feydeaua, i to posebno prilagođen kajkavskom jeziku i ambijentu Opatovine. U predstavi ima dosta glazbe i veselih songova.
Povodom nadolazeće premijere Nela Kocsis kazala je kako je imala malih problema s kajkavskim govorom, no pomogli su joj Vitez i Vid Balog, dok je Nada Abrus imala problema s mađarskim, s obzirom da ima ulogu Mađarice. I Željko Duvnjak glumi stranca, i to Slovenca te je i on imao popriličnih problema s izgovorom slovenskog jezika.
Histrioni se nadaju da će predstava nasmijati i zabaviti gledateljstvo i nastaviti tradiciju jedne od tajni njihovog kazališnog djelovanja - posebnog odnosa koji imaju s publikom.
Premijera
31. srpanj 2010., Histrioni
|
|
