"Od blatne kupke do wellnessa" - razvoj zdravstvenog turizma u Hrvatskoj
(Opatija, Vila Angiolina, 29. srpnja - 31. siječanj 2011.)
Početci turizma u Hrvatskoj vezani su za zdravstveni i lječilišni turizam koji se intenzivnije razvija od sredine 19.st. Temelji se na tradiciji već poznatih centara s izvorima termomineralne vode u kontinentalnom dijelu zemlje, te se s druge strane, u priobalju se od kraja 19. stoljeća razvijaju nova, moderna lječilišna i kupališna mjesta u kojima su dostupne : blage klime, mora, sunca, zraka, pijeska i mediteranskog raslinja.
Na jadransku obalu lječilišni gosti počinju organizirano dolaziti krajem 19. stoljeća, ponajprije zahvaljujući boljoj prometnoj povezanosti s većim gradovima, što je bio preduvjet za razvoj turizma. Osnivaju se Društva za poljepšanje mjesta, te započinje sustavna izgradnja hotelskih i lječilišnih građevina i popratnih zgrada, te komunalne infrastrukture. Plansko ulaganje u lječilišni turizam započinje u Opatiji gdje je 1884. sagrađen najstariji hotel na hrvatskom Jadranu namjenski građen za turiste (hotel Kvarner), te je 1889. godine Opatija zakonom proglašena morskim klimatskim lječilištem.
(Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, 20. lipnja - 15. kolovoza)
Izložbeni postav sačinjava izbor najreprezentativnijih radova iz cjelokupnog opusa ove velike umjetnice svjetskog renomea čiji su radovi zastupljeni u gotovo svim velikim svjetskim muzejima suvremene umjetnosti. Izloženo je više od 200 izložaka, a po prvi put je prezentirano čak 26 reprezentativnih tapiserija od kojih je većina posuđena iz uglednih inozemnih ustanova kulture u Francuskoj, kao što su Odjel za umjetnost UNESCO-a u Parizu, Muzej likovnih umjetnosti u Bordeauxu i FNAC ( Centar za suvremenu umjetnost i skulpturu ) u Parizu te iz Moderne galerije u Zagrebu i Galerije umjetnina Split.
Uz tapiserije predstavljen je odabir skica za kostime, kostima, maketa kostima i scenografija iz desetak predstava. Također su po prvi put predstavljeni kolaži i radovi u i na papiru, nastali posljednjih nekoliko godina.
(Galerija "Lapidarij", Omišalj, Krk, 27. srpnja - 9. kolovoza)
Mladen Ivančić je osebujni umjetnik - keramičar, koji je na likovnoj sceni zasjao tek nedavno, ali već sad njome kroči sigurno i suvereno, ne osvrćući se posebno na stilove, pravce i trendove. Stvara on bez direktnih uzora, radeći samostalno i slijedeći svoj put i svoj unutarnji poriv, "slažući autorske priče čiji je koncept višeslojan i višeznačan, izgledom nalik nekoj čudesnoj arheologiji, za koju on istraživačke sonde povlači do dalekih granica svijesti i podsvijesti, do udaljenih svjetova između sna i jave, te najposlije do one točke gdje se susreću sadašnjost i stvarnost s metafizičkim, magičnim i nadrealnim."
"(...) Ako je netko pri spomenu na Ivančićevu "keramičku arheologiju" pomislio da se tu radi o utilitarnoj grnčariji, ovdje to neće naći - ili barem ne u onom doslovnom smislu (široka publika, kad se god spomene "keramika", gotovo uvijek ima asocijaciju na lončiće, zdjelice, tanjuriće i vaze, a pogotovo ako se kaže da se radi o "keramičkoj arheologiji"). Ivančićev svijet keramike je, međutim, svijet skulptura. Štoviše, svijet suvremeno koncipiranih skulptura, koje pričaju čudesne priče." Višnja Slavica Gabout
'Jedva da je prošlo godinu dana od posljednje izložbe Velibora Jankovića u šibenskoj Galeriji Krševan (ciklus Postcards, Hommage a Robert Rauschenberg), da bi nas taj, kako sam ga tada nazvao, jedini hrvatski rauschenbergovac, iznenadio novim ciklusom grafičkih listova. I u novim radovima središnje mjesto inspiracije djelo je Roberta Rauschenberga, odnosno njegov grafički opus, "plošni Rauschenberg" koji na srodan način izvodi svoje palimpsest-slike. (...)
Rauschenbergove grafičke serije, koje su poslužile kao polazište za Jankovićeve nove cikluse, poput Speculations, Canto i Lotus, nastale su kao eksperiment na podlozi kolaža. Riječ je o tzv. transferiranim fotografijama koje se pretvaraju u neku vrstu ispisanog crteža, pri čemu se koristi računalni program za obradu fotografija, potom se fotografije premazuju i ručnim trljanjem prebacuju na podlogu, ili ispisuju na ploteru. Na toj polaznoj Rauschenbergovoj osnovi nastale su i, već spomenute, kombinirane tehnike u ciklusu Postcards Velibora Jankovića 2009. godine i ove nove grafike grupirane u dva ciklusa i centrirane instalacijom koja je djelomična reciklaža prethodne iz 2003. godine, izlagane na 33. splitskom salonu.' Vinko Srhoj, iz predgovora
(Rab, Galerija Knežev dvor, 3. kolovoza - 30. kolovoza)
'Riječko (3) - rapska (1) grupa autorica (Saša Furlan, Sanja Kapidžić, Marina Krstačić, Vanja Tataj) koja se naziva PI (3,141..., između ostalog), u sve projekte ulazi skupno, danas bismo rekli, kolaborativno, i na taj način uskrsava i revitalizira koncept i praksu grupnog djelovanja, a koju možemo pratiti od svjetskih povijesnih avangardi s početaka 20. st., preko Nove umjetničke prakse u Hrvatskoj 1970-ih, dok je danas takav način rada i djelovanja relativno rijetka pojava. (...) Za rapsko predstavljanje odabrana je tema koja se savršeno uklapa u povijesni, kulturni i gospodarstveni kontekst lokacije - nudizam.
(...)Drugim riječima, grupa PI svojim totalnim tapetnim ambijentima pokušava na maštovit, duhovit, ironičan, ali estetski i etički osviješten način, postaviti pitanja o našoj prošlosti i sadašnjosti, o našem odnosu prema golotinji, spolnosti i turizmu kao gospodarskoj djelatnosti, koji je zbog profita još u doba socijalizma dopustio društveno tolerirane enklave free stylera, kao i provokativna pitanja o konzumerističkom karakteru turizma i naturizma. Jer zidne tapete same su po sebi signum potrošačkog društva.' B. Valušek, iz predgovora
(Vinkovci, Crkva Sv. Ilije na Meraji, 16. srpna - 14. kolovoza)
U izložbenom prostoru crkve Sv. Ilije na Meraji, u organizaciji Fotokluba Vinkovci, postavljena je izložba Jasenka Rasola koja se može razgledati do 4. kolovoza. Autor se predstavlja s fotografijama iz tri ciklusa: Irma, Izleti i Botaničke fotografije. Uz dobro poznati ciklus Iram, Rasol prvi puta izlaže fotografije iz ciklusa Izleti 2006. i "Botaničke fotografije" 2009. kojima bi se moglo reći zajdničko je propitivanje nemogućnosti u najširem smislu.
O ciklusu "Botaničke fotografije" Jasenko Rasol piše: "Na primjeru botaničkog vrta, želim naglasiti paradoks ljudskog ponašanja koji kao da kaže: na mjestu botaničkog vrta dozvoljavamo svaku različitost. Ovo su mjesta specijalne skrbi i mi ovdje kontrolirano i stručno potičemo raznorodnost do koje nam je načelno jako stalo, no iz nekog razloga u svakodnevnoj praksi radimo upravo suprotno."
(Novigrad, Muzej Lapidarium i Galerija Rigo, 9. srpnja - 9. kolovoza)
Novigradska izložba na dvije lokacije s četrdeset i jednim izloženim radom na prvoj posmrtnoj izložbi javnosti predočuje inovativnost i genijalnost kojom su lik i djelo Aleksandra Srneca trajno upisani u same temelje i kreativni vrhunac suvremene umjetničke prakse. Izložba obuhvaća sve discipline u kojima je Srnec djelovao stvarajući najkompleksniji i najutjecajniji opus druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj, a studiozna selekcija Ketrin Miličević Mijošek i Marinka Sudca izložbu je zaokružila reprezentativnim radovima iz svih faza autorovog stvaralaštva.
Muzej Lapidarium predstavlja eksperimentalne i animirane filmove, luminoplastike i skulpture, fotografije te originalne skice, a Galerija Rigo slike, grafike, kolaže i izvorne predloške grafičkog dizajna. Predstavljeni radovi nastajali su tijekom cijelog autorovog života, mahom u razdoblju 1955. - 1992., a dvije od šest aluminijskih skulptura izvedene su 2007. godine.
'Likovni projekt Saše Pančića sastoji se od tri grupe radova. Dvije grupe sastoje se od plošnih, trodimenzionalnih predmeta, najčešće oblih gabarita. Jednu grupu karakterizira gumeni materijal a drugu čvršći papir. Za izvedbu prve grupe u postupku autor uzima plosnate plohe gumenog materijala koje izrezuje i komponira u skulpturalne objekte. Trakasti, obli, polumjesečasti oblici postaju segmenti radova. Spajanjem i istezanjem / stiskanjem ploha radovi iz plošnog prelaze u trodimenzionalnu formu. Druga grupa radova sastoji se od slojevanog papira gdje autor radi linijske izreske koji dozvoljavaju otvaranje vanjskog sloja papira ispod kojeg naziremo drugi sloj. Rezultatima oba postupka pridružuje se sjena koja postaje sastavnica svakog pojedinog objekta. Treću grupu predstavljaju printevi autoru značajnih tekstova preuzeti iz romana MI autora Jevgenija Zamjatina.
Cijeli ciklus baziran je na crtežu, liniji. Možemo ga interpretirati kao seriju prostornih crteža. Linija ili izdužena plošna površina prodire, osvaja prostor. Oblikujući otvorene ili u sebe zatvorene strukture, poput beskonačne trake / linije, autor definira prostor. Boja gumenog materijala je tamna i u snažnom je kontrastu s bjelinom galerijskog mira. (...)' Eugen Borkovsky, iz predgovora
